Home / Prirodni osnovi

PD Team work

O društvu
Video

Statistika

Članova : 3175
Sadržaj : 834
Web Linkovi : 37
Posjete Sadržajima : 2603471
Prirodni osnovi PDF Ispis E-mail
Selo Maoča nalazi se u sjeveroistočnoj Bosni, ispod obronaka planine Majevice, na udaljenosti 18 km od grada Brčkog. Cijelo područje Maoče, zajedno sa zemljištem i šumama, obuhvata oko 80 kvadratnih kilometara.
 
Maoča se graniči sa selima Gornji Rahić na sjeveru, Islamovcem na jugoistoku, Karavlasima na jugu i Rašljanima na jugozapadu.
 
 
Iznad mahale Tabaci, nalazi se najviše brdo koje dominira nad Maočom sa južne strane Hukljevac, na n. v. 417 m. Sa zapadne strane postupno se uzdiže brežuljak Dolovi, sa svojim najvišim vrhom Ćorićka na 388 m, dok je sa istočne strane brežuljak Brežđe na 197 m. Tako i samo selo leži na brežuljkastom terenu između dvije rijeke na 169 metara nadmorske visine.
 
U Maoču se iz smijera Brčkog preko sela Brka, Gornji Rahić, dolazilo uskim puteljkom. U turskom periodu put od G. Rahića išao je od Šljivičkog brda, pa iznad današnjeg naselja Prutače i silazio kod mosta na ulazu u selo. Taj stari kolski put zamijenjen je novim (današnjim), negdje oko 1880. godine, nakon dolaska Austro-Ugarske.
 
Asvaltni put od Brčkog prema Maoči radio se u etapama, tako da je ovo selo tek 1981. godine, stari makadamski put zamijenilo asvaltnim. Time se Maoča nešto bolje povezala sa ostalim saobraćajnicama, kao što je Brčko - Tuzla ili Brčko - Županja.
 
"Sreska šumska manipulacija" iz Brčkog, izgradila je i puteve južno od Maoče, prema selima Islamovac, Rašljani i Karavlasi (Gornja Maoča). Vrijeme izgradnje ovih puteva vezano je ponajviše za eksploataciju šumskog blaga sa obronaka Majevice. Prijašnji putevi ka ovim selima išli su obično samim koritom rijeka. Makadamski put prema Rašljanima izgrađen je 1951. godine, a asvaltiran je pred početak rata. Prema selu Islamovac tek je 1980. godine prosječen, nasut i proširen put preko uzvišenja Brežđe do Islamovačke rijeke, a odatle je išao starom trasom, kojom je nekada prolazila tzv. Sančevića pruga, za prevoz drva.
 

Nije poznato da li su u dalekoj prošlosti postojali značajni karavanski putevi na ovom području, osim za vrijeme bivše Jugoslavije, preme Tuzli. Stanovništvo ovih krajeva najviše se bavilo zemljoradnjom i stočarstvom, to je činilo i glavni izvor prihoda mještanima okolnih sela. Prema usmenim predanjima, putovalo se pješice ili na konjima, a stizalo za oko 4-5 sati do Tuzle. Taj karavanski put kretao se stazom preko sljedećih lokaliteta na Majevici: Maoča - Balabanovići - Debelo brdo - Zeleni kamen - Oparkovica - Gola Majevica - Kamenjaši - Obodnica - Djedovića mezar - Solina - Tuzla.
 
Kasnije su se poljoprivredni proizvodi vozili i jednom drugom trasom, tj. zaprežnim kolima iz Maoče, starim kolskim putem preko Stjepkovica do željezničke stanice u Prijedoru ili Bukviku, a odatle vozom ka Tuzli. Naime, Tuzla je u tom periodu kao industrijsko i rudarsko mjesto, bila nešto razvijenija nego Brčko, pa su mještani tamo mogli mnogo lakše prodati svoje raznovrsne proizvode.
 
 
Iz knjige "Maoča kroz historiju" autora Bašić N. Nedžada
 

Slučajni Video

 

Radio stanice