Home / Austro-ugarski period

PD Team work

O društvu
Video

Statistika

Članova : 3175
Sadržaj : 834
Web Linkovi : 37
Posjete Sadržajima : 2603466
Austro-ugarski period PDF Ispis E-mail

Činjenica je, da se ulasku okupacionih trupa i u ovim krajevima najoštrije suprostavilo muslimansko stanovništvo. Zbog žilavog otpora okupaciji, najteže posljedice vojnog zaposijedanja Bosne i Hercegovine pretrpjela je Bosanska Posavina. Poslije okončanja borbenih dejstava, došlo je do grubog obračuna sa učesnicima otpora. To se dugo pamtilo i izazivalo nezadovoljstvo muslimanskog stanovništva prema novoj vlasti.

Tako je u Maoči strijeljan, od strane okupatora, Hasan Šabić, kao jedan od mještana učesnika u pružanju otpora okupacionim trupama. Prema kazivanju starijih mještna, Šabić je uhvaćen ispred svoje kuće i tu na licu mjesta strijeljan. Njegov mezar se redovno održava, a nalazi se u avliji Kurtalić Bege, gdje je nekad bila Šabićeva kuća. Mnogi koji ne znaju njegovo ime, obično kažu:"Tu je ukopan jedan šehid". Što se tiče drugih učesnika u borbi protiv okupatora, spominje se još Bikić Mehmed, koji je ranjen na bojištu, a potom prebačen u Maoču, gdje je nakon sedam dana podlegao od zadobijenih rana. O ostalim učesnicima nema podataka ili ih više nije ni bilo. Po svemu sudeći okupacione snage su ušle u samo selo mirnim putem, ne nailazeći na bilo kakav otpor.
 
Podaci o broju kuća u Maoči mogu se naći u jednom starom zapisu, u kojemu ne stoji godište, ali se kaže da je neki austrijski zastavnik Božić putovao iz Tolise preko Žabara, Dubrava, Skakave - za koju kaže da je imala 6 do 7 kršćanskih kuća - te preko Maoče u kojoj spominje 12 kuća, ali ne kaže čijih (koje vjeroispovijesti), te dalje u Štrepce sa 10 katoličkih kuća i konačno u Zovik koji je imao šestdesetak kuća. Zastavnik Božić piše u svom zapisu Maoča – Mahova, a Skakava – Skakavica.
 
Prema popisu stanovništva u kotaru Brčko iz 1910. godine, može se vidjeti kakva je bila struktura poljoprivrednog stanovništva. Tada recimo u Maoči nije bilo zemljoposjednika sa ili bez kmetova. Među slobodnim seljacima bilo je 136 glavara obitelji sa 663 svojadi. Ukupan broj mještana koji se bavio poljoprivredom iznosio je 807, dok ih je 69 spadalo u civilno žiteljstvo.
 
Porast domaćinstava slobodnih seljaka posljedica je u prvom redu raspadanja patrijarahalnih zadruga, otkupljivanja kmetovskih domaćinstava i naseljavanje stranih kolonista.
 
Pored proizvodnje pojedinih voćarskih i gajenja ratarskih kultura, poljoprivredne površine u Maoči su pogodovale djelimično i za razvoj stočarstva. Prema popisu iz 1910. godine, mnoga domaćinstva su držala stoku, perad i pčele. Tako je u selu bilo ukupno 117 posjednika stoke, koji su imali: konja 62; goveda 682; koza 170; ovaca 116; patki 41; kokoši 1.123; košnica-pure 117, pomične 1; posjednici - pletera 35, košnica 5.

Austro-Ugarska Monarhija je takođe i u oblasti školstva provodila politiku vjerske podvojenosti stanovništva i manjih ustupaka jednih na račun drugih.

Sibijan-mektebi koji su na ovom području otvoreni u periodu od 1848-1878. godine nastavili su i dalje sa radom. Oni su inače bili čisto vjerskog karaktera, a građeni su uz džamiju ili nedaleko od nje.

U tom periodu u Brčkom su radila četiri, a po jedan u Maoči, Gornjem Rahiću, Palanki, Brki, Begovači, Brezovom Polju, Šatorovićima, Vražićima, Čeliću i Koraju.

1912. godine, u Maoču je prvi puta došao ljekar iz Brčkog, Abdulah Bukvica (Rogatica, 1881. - 6.10.1969. Brčko).

Ljudski gubici u Bosni i Hercegovini su u Prvom svjetskom ratu, posebno kada je riječ o Bošnjacima bili izuzetno veliki. Bosanske, uglavnom bošnjačke regimente, ubrajane su u elitne austrougarske trupe, čiji je dolazak protivniku ulijevao strah. Dok su Bošnjaci nemilice ginuli za cara i kralja, dotle su im bečki, zagrebački i peštanski purgeri, koji fronta nisu ni vidjeli, aplaudirali i skandirali: "Bosanci dolaze!" (njemački: "Bosniaken kommen!" ili mađarski: "Jonnek a Bosnyakok!").

Dosta mladića iz Maoče takođe se našlo u bosanskim regimentama, ratujući na tim dalekim frontovima. Većina ih se vratila, no jedan broj njih je ostavio svoje živote na ratištima. Mnogi su u Rusiji ostali u zarobljeništvu, pa su se tek nakon sedam godina, od početka rata, vraćali kući. Jedan od preživjelih Maočana, vratio se nakon 7, 5 godina i sa nešto zarađenih rubalja. Pričao je, da je u početku radio na izgradnji puteva, a kasnije u najmu kod imućnih porodica. Između ostalog, kazivao je da su im Rusi darivali po jednu kozu prilikom Kurbanskog bajrama.

Iz knjige "Maoča kroz historiju" autora Bašić N. Nedžada

 

 

Slučajni Video

 

Radio stanice